k l o c k o

razlog ove duge pauze je nemogucnost logiranja, obecavam novi post ubrzo...

Gradonačelnici Rijeke, Koprivnice i Đakova – Vojko Obersnel, Zvonimir Mršić i Zoran Vinković i kandidat SDP-a za predsjednika vlade dr. Ljubo Jurčić danas su na konferenciji za novinare oštro kritizirali HDZ-ovu poreznu politiku, kojom županije, gradovi i općine ostaju bez sredstava za razvoj, dok se državna blagajna puni kako bi se sada, uoči izbora, HDZ tim novcem razbacivao kako i gdje stigne ne bi li ušićario koji glas. Gradonačelnik Đakova Zoran Vinković takvo HDZ-ovo ponašanje nazvao je “javnim organiziranim kriminalom” o kojemu bi svoje trebali reći i Državno odvjetništvo i pravosudna tijela. Slučaj izgradnje rukometne dvorane u osijeku posljednji je u nizu skandaloznih HDZ-ovih poteza, koji su sve samo ne zakoniti i legitimni. Glavni “efekt” decentralizacije na HDZ-ov način je smanjenje udjela lokalne samouprave u ukupnim poreznim prihodima od dohotka i dobiti i kumulacija u premijerovu uredu te raspodjela i to samo onim gradovima i općinama u kojima je na vlasti HDZ, ili bi to ondje kupovinom vijećnika tek trebao postati. Vinković je upozorio na slavonsku općinu Vladislavci gdje se vijećničkim mandatima trgovalo za vodovodnu mrežu. "Danas je država nekom majka, a nekom maćeha," dodao je tome Zvonimir Mršić, navodeći kako za koprivničku gimnaziju i sportsku dvoranu HDZ-ova Vlada nije izdvojila ni kune, a riječki gradonačelnik Obersnel posvjedočio je o nepravednom tretmanu Rijeke kod izgradnje kompleksa bazena. Za HDZ se, dodao je Mršić, kampanja već zahuktala i očigledno je da HDZ-ova Vlada javni novac koristi kako bi stekla stranačku prednost. “Vladimir Šeks poput Svetog Nikole ide po Slavoniji i dijeli darove gdje je HDZ na vlasti, a šibe gdje nije,” kaže Mršić.



Gradonačelnik Obersnel iznio je i podatke Ministarstva financija koji pokazuju kako su HDZ-ove izmjene zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave rezultirale ispodprosječnim rastom prihoda i smanjenjem udjela lokalne samouprave u ukupnim poreznim prihodima od dohotka i dobiti. Prema tim podacima prihodi od poreza na dohodak i dobit u 2007. porasli su na razini Državnog proračuna za 32,8 posto, a tek 3,66 posto na razini lokalne samouprave. Udio od 39 posto poreznih prihoda od dohotka i dobiti u lokalnoj samoupravi najniži je u posljednjih pet godina, kada se kretao od 44 do 48 posto.

Da se zakon nije mijenjao, lokalna samouprava bi ostvarila rast prihoda od 16,9 posto ili 637 milijuna kuna, a udio lokalne samouprave u prihodima od poreza na dobit i dohodak bio bi 44,8 posto što znači da bi se zadržao unutar petogodišnjeg raspona. Naša regionalna politika, nedavno predstavljena u Rijeci predviđa porast udjela fiskalnih prihoda u lokalnoj samoupravi na 20 posto, odnosno na 20 kuna od 100 'ubranih' kuna poreznih prihoda, što znači ne samo veću količinu novca za lokalnu samoupravu, nego i njen veći udjel u poreznim prihodima. (izvor SDP.hr)

Ernesto Guevara de la Serna rođen je 14. lipnja 1928. u mjestu Rosario, jednom od većih argentinskih gradova, u dobrostojećoj obitelji. Iako je obitelj bila aristokratskog porijekla preferirala je socijalističke ideje. Godine 1947. Ernesto susreće mladu djevojku imenom Berta Gilda Infante, znanu pod imenom Tita. Tita je bila članica argentinske komunističke omladine i njih dvoje će kasnije postati nerazdvojni prijatelji. Zajedno će čitati marksističke tekstove i raspravljati o aktualnim pitanjima. Godine 1948. Ernestu je 20 godina i upisuje se na studij medicine na sveučilištu u Buenos Airesu. Do ožujka položio je sve ispite iz prve godine medicinskog fakulteta, u lipnju polaže sve ispite iz druge godine, a u prosincu sve ispite s treće godine. Dana 1. siječnja 1950. Ernesto kreće na putovanje sjevernim argentinskim provincijama i to na biciklu kojeg je preradio u maleni motor. Tako stiže u San Francisco del Chahar, blizu Córdobe, gdje njegov prijatelj Alberto Granado upravlja centrom za oboljele od lepre. Po povratku s tog putovanja nastavlja studij s velikim interesom za alergije, astmu i lepru.

Za vrijeme studija radio je kao bolničar na trgovačkim brodovima argentinske nacionalne trgovačke pomorske tvrtke. Na tim putovanjima obilazi južne obale Argentine, Brazil, Venezuelu i Trinidad. U listopadu odlučuje krenuti na putovanje kroz Latinsku Ameriku, zajedno s Albertom Grandadom na starom Norton motociklu od 500 cc. Na tom putovanju 1. svibnja stiže u Limu. Tu upoznaje doktora Huga Pescea, peruanskog znanstvenika i direktora nacionalnog programa za lepru te istaknutog marksistu. Oni nekoliko noći do ranih jutarnjih sati vode razgovore. Che će te razgovore kasnije istaknuti kao veoma važne u promjeni njegova stava prema životu i društvu. Tada odlučuje vratiti se u Buenos Aires kako bi dovršio studij. Putuje teretnim avionom preko Miamija, gdje dolazi do tehničkih poteškoća što odlaže let za mjesec dana. Kako bi preživio radi kao konobar i perač posuđa u jednom baru. U redovnoj proceduri provjere stranaca ispituje ga policija te ga pitaju da li su njegovi roditelji komunisti.

Holguin, Kuba - Cheova grobnicaVraća se u Buenos Aires 31. kolovoza. a studij završava početkom 1953. godine. Nakon liječničkog pregleda za novačanje u vojsku proglašen je nesposobnim. Potom odlazi u Boliviju, da bi se nakon promjene nekoliko zemalja skrasio u Gvatemali. Dana 7. srpnja ponovo odlazi na proputovanje Latinskom Amerikom. S tog putovanja piše svojoj tetki Beatriz: Na slici našeg voljenog druga Staljina zakleo sam se da neću predahnuti prije nego taj kapitalistički oktopus bude uništen. Godine 1954. sudjeluje u borbama protiv gvatemalske vlade, gdje se prijavio u sanitet pobunjenika i naučio svoje prve vojničke vještine. Početkom 1955. godine Che radi kao doktor u bolnici Hospital Central u Mexico Cityu. U lipnju susreće brata Fidela Castra - Raula Castra s kojim će postati prijatelj.

Dana 24. lipnja 1956. meksička policija hapsi Chea zajedno sa njegovim kubanskim prijateljima (među kojima je bio i Fidel Castro), a 3. srpnja novinska agencija UPI objavljuje: Argentinski doktor Guevara biće deportiran u domovinu zbog pretpostavka da je sudjelovao u neuspjeloj zavjeri protiv kubanske vlade Fulgencija Batiste. Bivši meksički predsjednik Lázaro Cárdenas umiješaće se u rad policije kako bi obranio kubanske revolucionare pa su krajem srpnja Che Guevara i braća Castro pušteni na slobodu. Na slobodi su u tajnosti nastavili sa svojim revolucionarnim aktivnostima. Dana 2. prosinca grupa od 82 čovjeka iskrcava se na istočnoj obali Kube kod mjesta Los Cayelos. Međutim njihov dolazak je primjećen i vladine snage kreću u potjeru za njima. Revolucionari se dijele u manje grupe.

Nekoliko sati prije smrti s vojnikom koji će ga ubitiDana 5. prosinca kod mjesta Alegría del Pino Che upada u zasjedu, biva ranjen u vrat ali uz pomoć suboraca uspijeva pobjeći u polja šećerne trske, da bi 21. prosinca Cheova grupa stigla na plantažu kave gdje ih je Fidel već čekao nekoliko dana. U siječnju 1957. napadaju vojarnu u mjestu La Plata. Bila je to prva pobjeda revolucionara. U osvit zore prvog dana nove godine diktator Batista pobjegao je iz zemlje. Nakon pobjede revolucije Che 9. veljače dobiva kubansko državljanstvo. Od srpnja do kolovoza na putu je sa službenom kubanskom delegacijom, prvo u Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat, gdje susreće Nassera. Potom odlazi u Indiju, Tajland, Japan, Indoneziju i Pakistan. Povodom incidenta u Zaljevu svinja kada su izbjegli Kubanci uz pomoć Amerikanac pokušali srušiti vlast na Kubi izjavljuje: Mi imamo sastanak s poviješću i jednostavno si ne možemo dopustiti da budemo uplašeni! Moramo zadržati entuzijazam s kojim smo krenuli u borbu. Moramo graditi tvornice s lijevom rukom, u desnoj ruci držati pušku, a s obje noge zgaziti crve.

Nakon ubojstva kongoanskog predsjednika Lumubme i dolaska na vlast diktatora Čombe Che u Generalnoj skupštini Ujedinjenih Naroda u New Yorku izjavljuje: Svi slobodni ljudi svijeta moraju biti spremni na osvetu za kongoanski zločin. Godine 1965. Che odlazi u Kongo s grupom kubanskih Cheovo truplosuboraca kako bi sudjelovao u tamošnjim borbama. Godinu dana kasnije (1966.) Che u najvećoj tajnosti putuje u Havanu gdje se priprema za novu misiju u Boliviji. Preko Moskve, Praga, Beča i Brazila Che stiže u Boliviju 3. studenog. Međutim 8. listopada 1967. kod sela La Higuera Chea i njegova dva suborca zarobila je bolivijska vojska. Na mjesto gdje su zarobljeni uskoro dolazi pukovnik bolivijske vojske, Kubanac koji radi za CIA-u. On sprovodi zapovijed s više instance i na licu mjesta ubija Chea i njegove suborce Willya Cubu i Juana Pabla Changa. Bolivijski vojnik je izvršio naređenje, ali nije mogao gledati dok je pucao u njih.

Nakon Cheove smrti vodeći svjetski listovi ponudili su 125.000 američkih dolara za njegov dnevnik. Dana 1. srpnja 1968. dnevnik je objavljen na Kubi i distribuiran je besplatno. Sadržaj dnevnika izazvao je međunarodni skandal zbog načina na koji su bolivijska vojska i Amerikanci tretirali ratne zarobljenike. Zbog svoje tragične smrti Che je postao uzor mnogim mladima posebice 1960.-ih i 1970.-ih godina XX. stoljeća. Erneto Guevara de la Serna, ili kraće - Che, autor je i dvije knjige: Gerilsko ratovanje (1960.) i Epizode iz revolucionarnog rata (1963.).

Kupovna 377.05
Prodajna 380.00
Zadnja 380.00

380,00 kn zadovoljavajuće
7345,00 bio bi profit ostvaren prodajom dionica po ovoj cijeni.

Savjetujem sačekati do srijede, vjerujem da će se cijena tada kretati između 380 -390 kuna.

a za dva tjedna ATLANTIK

SRETNO SVIMA!

p.s. ja inace cekam 400+ ;)

Legalna prevara Hrvatskog Građanina po drugi put, samo da podsjetim prvi puta kada nam prodaju ono što smo već platili, drugi puta sada kada nas režu!

Paket dionica koji je prvobitno trebao iznositi 38 000,00 kuna po izvorima bliskima T-vladi sada će iznositi 16 000,00 kuna, a cijena dionice između 280 i 290 kuna. Paketi su rezani više nego duplo! Prevareni smo samim time jer smo mogli onda predati (dvije osobe iz obitelji, a ne jedna) dvije ponude na 19 000,00 kuna, a ne puni paket.

Mnogi su podigli gotovinske kredite da bi kupili paket od 38 000,00 kuna sa kamatama većim od 18 posto godišnje. Uračunamo li u to iznos troškova izdavanja kredita (za 38 000 kn, a ne za 16 000,00 kn kako je moglo biti da Vlada nije odlučila mazati oči) i oduzmemo li to od iznosa maksimalnog prihoda na paketu od 16 000,00 kuna koji će iznositi 4 000,00 kn (25%) koliko će dobiti ostati PREVARENOM HRVATSKOM PUKU?

Sitnica koja ne zavrjeđuje onu količinu živaca koje će ljudi proživljavati do trenutka formiranja cijene i prodaje dionica.

Osobno osjećam se prevaren i razočaran kao vjerujem i ostali ponuditelji!

Transparency International Hrvatska želi ovom kampanjom postići dva cilja. Prvi je prikupljanje potpisa za peticiju kojom tražimo poboljšanje Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o financiranju političkih stranaka, neovisnih lista i kandidata, dvaju zakona koje smatramo ključnim za suzbijanje korupcije u našoj zemlji. Peticiju možete potpisati na Cvjetnom trgu u Zagrebu i na Internetu.

Drugi cilj je prikupiti sredstva za praćenje predstojeće predizborne kampanje – namjeravamo izvijestiti javnost o tome koliko će novca potrošiti najveće stranke.

Danas sam posjetio Viroviticu, središte Virovitičko podravske županije. Razlog ovome je bio skup SDP-a „Ljudi su snaga“. Na istome podijelih svoje prve autograme i to ni manje ni više Idi Prester! Ido legendo, država te treba! Ona je danas otputovala preko „Grane“ al brzo se vrača sva sreća.





kod lanue pogledajte kako je bilo na skupu LINK - Lanua , a ostale slike: OVDJE

Još jedan razlog da se pitamo živimo li u pravnoj državi? Presuda koju je donio haški sud je politički motivirana odluka. Ona odražava potpuno nepostojanje pravne države. Zašto u Hrvatskoj nisu protiv njih podignute optužnice? Ako je Hrvatska pravna država, onda mora kao takva i funkcionirati. I dok državno odvjetnik žurno i redovito dostavlja sve potrebne i nepotrebne dokumente za suđenje hrvatskim građanima za zločin nad drugim hrvatskim građanima, kada je riječ o optužbama za srbijanske krvnike desnica mu je puno teža, a stolica ljepša.

Nepojmljivo je da Hrvatska još 1995., a čak i prije nije pokrenula krivični postupak za ratne zločine nad civilima počinjene u Vukovaru, tj. na njezinom teritoriju. Jedino što proizlazi iz toga da ondašnja vlast kao i ova danas vode neku čudnu domoljubnu politiku. Bacanje prašine u oči premjera Sanadera danas nam ni malo neće pomoći, o ovome se trebalo razmišljati prije, puno prije.

Nagradno pitanje: (Još jedan razlog da se pitamo) Tko je prodao Hrvatsku?

Pozdrav svima!
Napokon da sam uhvatio vremena napisati novi post, nije da ga do sada nisam imao ali eto iskoristih ga za nešto drugo. No evo sada sam, sam sebi čvrsto obećao da ću redovito sa vama podijeliti mnoga moja razmišljanja.

Na pisanje ovoga posta posebno me nagnala jedna kategorija ljudi. Ljudi koji ništa ne rade osim što drugima žele stvarati probleme, ljudi koji su nesposobni napraviti bilo što ali kada netko drugi radi onda im to ne štima. još je veća tragedija kod takvih ljudi što rad drugih mogu iskoristiti u svoju korist kao njihov, ali ni za to očito nisu sposobni. Žele ih zaustaviti kako se njihova nesposobnost ne bi previše isticala. Ljudi koji iza sebe već imaju podosta godina, ali i jednu prazninu jer nisu učinili ništa.

Sigurno sada već sumnjate da imam iskustvo s takvom osobom jer zašto bih inače pisao o tome. Da imam! Doživjeh čak i prijetnje, ne znam zašto, ne znam što sam učinio osim što sam radio, i to radio za korist drugoga! Vrijeđanje izostavljam, jer na njega sam već navikao kao vjerujem i većina vas i ništa mi ne znači od osobe koja nije zaslužila da bude veća od makovog zrna. Vrijeđanje mi ne znači ništa, ali neprestano namjerno sputavanje rada tebe i zajednice mi užasno smeta i to još od strane osobe za koju ne znam zašto se još uvijek smatra dijelom te zajednice.

Držim me jedino činjenica da Društvo prepoznaje takve ljude, da se ne mogu sakriti. Koliko god oni mislili da su uspješni u svom podmetanju, varaju se jer Društvo ZNA. Društvo zna i pušta ih da se ukopaju u jamu koju si samu kopaju jer za takve osobe nema spasa, za osobe koje nikome ne žele dobro spasa nema!

Jeli doista takvih ljudi sve više ili se to meni samo čini?

Kao i mnoge, ovih dana me mnogi pitaju kako komentiram kulturno-umjetnički program HDZ-a od subote u Ciboni. (iskreno niti sa gledao, niti pratio medije po toj temi)

Mislim da najbolji odgovor i komentar se nalazi na sljedećem videu s "JuBiTo-a". Svaka čast autorima, posebno cnn.blog-u! Traje 5 minuta, ali se isplati svaka sekunda.